Značaj minerala i vitamina u pravilnoj ishrani goveda

Svaki poremećaj odnosa mineralnih materija u organizmu dovodi do promjena zdravstvenog stanja, dok nedovoljno vitaminima obogaćena ishrana dovodi do pojave različitih patoloških stanja kod svih vrsta i kategorija domaćih životinja.

Minerali su elementi bez kojih su u organizmu nezamislive mnoge fiziološke funkcije.Od njih zavise biohemijski procesi u organizmu, zatim kretanje tečnosti u tkivima, koagulacija krvi, ali i procesi varenja. Svaki poremećaj odnosa mineralnih materija u organizmu dovodi do poremećaja zdravstvenog stanja. Minerali kalcijum, fosfor, kalijum, natrijum i magnezijum upotrebljavaju i zajednički naziv makroelementi, budući da se u organizmu nalaze u većoj količini.

Nedostatak minerala uzrokuje bolesti životinja.

Postoje i drugi neophodni minerali koji se nazivaju mikroelementima kao sto su: bakar, kobalt, jod cink i selen.

Oni se nalaze u tkivima u vrlo malim količinama, ali svi imaju ozbiljnu ulogu u funkcionisanju kompletnog organizma. U praksi je najčešće riječ o nedostatku jednog ili više potrebnih mineralnih sastojaka u hrani ili o nepovoljnom odnosu pojedinih minerala.Ti poremećaji se nepovoljno odražavaju na organizam životinje. Povećane potrebe za mineralnim materijama naročito pokazuju bremenite, visokoproizvodne kao i mlade životinje koje su u razvoju.

Poremećaj odnosa kalcijuma i fosfora uzrokuju razlicite anomalije.

Veće količine minerala troše se kod povećane proizvodnje mlijeka, jaja, vune, ali i kod tovnih životinja. S tim u vezi, neophodno je osigurati dovoljne količine kalcijuma i fosfora koji moraju biti u određenom odnosu. Taj odnos je često poremećen, te dovodi do mnogih anomalija kao sto su: rahitis, osteomalacija, jedenje raznih predmeta od strane životinja, lizanje zidova, pijenje osoke i pojava hanibalizma.Pored nedostatka i nepravilnog odnosa kalcijuma i fosfora, manjak kalijuma i natrijuma u organizmu životinja dovodi do različitih poremećaja u varenju, smanjenju produkcije mlijeka, gubljenju apetita i smetnje u funkciji mišića.

Nedostatak natrijum-hlorida jače izražen kod preživara.

Veći značaj se pridaje natrijumu, posebno njegovoj vezi sa hlorom, odnosno natrijum-hloridu.

Nedostatak natrijum-hlorida najjače je izražen kod preživara, jer oni sa hranom dobijaju manje količine tog minerala. Iz tog razloga se svakodnevnoj prehrani dodaje so i to  najčešće u vidu kamena koji one slobodno ližu.

Među mineralima neophodnim za životinjski organizam se nalazi i gvožđe koje je posebno važno kod prasadi, teladi i jagnjadi, a čiji nedostatak uzrokuje anemiju.

Povećanje produktivnosti uzrokuje poremećaje ishrane goveda.

Organizam životinja se neprekidno troši, a u isto vrijeme se odvijaju i stalni procesi oksidacije. Kako bi se ti procesi održali na nivou fizioloških potreba, organizmu je redovno potrebna hrana. Poremećaj u tom sastavu i odnosu dovodi do poremećaja u funkcijama. Intenziviranjem stočarske proizvodnje i željom za što većom produktivnošću domacih životinja, a posebno mliječnih krava, sve više do izražaja dolaze različite nepravilnosti u ishrani. Najčešći slučaj je da zivotinje hranom ne dobijaju dovoljne količine nekih nutrijenata, čiji nedostatak dovodi do oboljenja ili smanjene produktivnosti. Takva nepotpuna ishrana se ne primjećuje odmah, već kroz odredjeno vrijeme kada dolazi do manifestacije patoloških stanja. U praksi se u najvećem broju slučajeva sreću pojave nedovoljne konzumacije bjelančevina, minerala i vitamina.

Vitamini su važni biokatalizatori životinjskog organizma.

Iako sami ne ulaze u metabolizam životinjskog organizma, vitamini imaju bitnu ulogu u njegovoj regulaciji i predstavljaju važne biokatalizatore.

Tu se najčešće radi o vitaminima A,D,E,B i C.

Njihov nedostatak kod životinja izaziva sterilitet, pobačaj, rađanje slabe i avitalne mladunčadi. Pravilnim balansiranjem obroka i dodavanjem minerala i vitamina u dovoljnim količinama i u odogarajućem odnosu izbjegavaju se poremećaji i bolesti kod domaćih životinja.

 

You May Also Like