Stočna hranaNa koji način bi poslovanje kompanije „Rapić“ moglo poslužiti kao primjer drugim subjektima u oblasti poljoprivredne proizvodnje na ovim prostorima?
PAŠALIĆ: Sva preduzeća koja koriste domaću sirovinu mogu da budu primjer drugima. Samo opredjeljenje vlasnika i menadžmenta da u budućem periodu dođu u situaciju da 100% sirovine bude sa teritorije Reublike Srpske i Bosne i Hercegovine je pohvalno i treba da posluži kao primjer. Mi, nažalost, imamo kompanije gdje se proizvodnja zasniva isključivo na uvoznoj sirovini, to je nekada i opravdano, jer postoje neke sirovine koje mi ovdje ne proizvodimo, ali imate situacije da zbog niže cijene privredna društva koriste isključivo robu iz uvoza. Mi to ne možemo čak ni da zamjerimo, jer radimo u uslovima tržišne ekonomije gdje svako bira gdje mu je jeftinije, ali naprosto očekujemo od takvih privrednika da imaju senzibilitet za domaću proizvodnju i da od domaćeg proizvođača prave partnera. Jer, ako se desi neki poremećaj na inostranom tržištu, on se ipak mora okrenuti lokalnom proizvođaču.
S druge strane, uspjesi koji bilježe nisu mogući bez saradnje sa domaćim poljoprovrednim domaćinstvima. Kako i u kojoj mjeri upravo njihov rad, poljoprivrednih proizvođača i stočara, podstiče resorno ministarstvo na čijem ste čelu?
PAŠALIĆ: Mi izdvajamo značajna sredstva za podršku poljoprivrednoj proizvodnji i ona, da tako kažem, stoje na tri glavna stuba. Jedan su podsticaji, koje direktno plaćamo proizvođačima, i oni iznose 71 milion maraka godišnje. Imamo povoljna kreditna sredstva Investiciono-razvojne banke (IRB), ona su oko 60 miliona maraka godišnje, a tu su i brojne projektne aktivnosti koje se, u zavisnosti od godine, kreću oko 10, 20 ili 30 miliona maraka, tako da u zadnjih nekoliko godina našim proizvođačima je na raspolaganju bilo 150-200 miliona maraka za proizvodnju i investicije. Naravno, podsticaji su uvijek najvažniji i mi pomažemo našim poljoprivrednim proizvođačima kroz niz mjera, imamo premije; bilo po kilogramu, hektaru, grlu, litru, to su ta direktna plaćanja, ali mi želimo sve više sredstava ulagati u tzv. kapitalne investicije.
Zašto kapitalne investicije i šta one konkretno podrazumijevaju?
PAŠALIĆ: To vam je, recimo, nabavka mehanizacije, izgradnja novog objekta, nabavka opreme za mužu, izgradnja sušara, kao što je slučaj u ovoj fabrici, i mi želimo da sve više novca usmjeravamo u takve investicije, jer smatramo da se na taj način postiže bolji efekat u odnosu na podsticaje. Mnogo je efektnije ulagati u kapitalne investicije i mi smo ove godine izdvojili sredstva na način da svaki proizvođač koji, recimo, nabavi traktor dobije od nas povrat od 30% ili 35% ako je mlađi od 40 godina i ako je žena koja vodi gazdinstvo. Na taj način podstičemo da se gazdinstva prenose na mlađe ljude, jer uvijek je lakše razgovarati s njima nego sa, recimo, njihovim dedom ili tatom, i da se prenose na žene, jer želimo da pomognemo ženama na selu, pa sa dodatnih 5% podstičemo gazdinstva čiji su nosioci mlađi ljudi i žene.
Smatrate li da je upravo takav, savremeni pristup proizvodnji i doveo do toga da je ovo preduzeće lider u proizvodnji zdrave i kvalitetne stočne hrane u BiH?
PAŠALIĆ: Apsolutno! Menadžment fabrike čine mladi ljudi, koji su svjesni činjenice da se razvoj poljoprivrede zasniva isključivo na primjeni novih znanja i tehnologija. Mlađi ih lakše usvajaju i to se i vidi kada se uđe u ovu fabriku i razgovara sa ljudima koji ovdje odlučuju. I to ne važi samo za privredna društva, nego i za same proizvođače. Uvijek je lakše da navedete mladog čovjeka da primijeni nešto novo; neko novo đubrivo ili sredstvo za zaštitu, novu sortu ili hibrid, nego nekoga od 80 godina ko se drži tri četvorke pola svog života.
Vaš posao podrazumijeva i putovanja i posjete različitim proizvođačima i postrojenjima, ne samo na ovim prostorima. Ako bi trebalo da povučete paralelu između njih i „Farmofita“, šta biste rekli?
PAŠALIĆ: U principu, nema nikakve suštinske razlike između ovog subjekta i sličnih bilo gdje u Evropskoj uniji, i meni je zadovoljstvo da mogu to da istaknem. Imamo ljude koji su svjesni trendova koji su aktuelni u svijetu i mogu da budu primjer kako se na lokalnom tržištu može razviti ovakav biznis, koji je u interesu same kompanije, ali i proizvođača i onih koji kupuju njihove proizvode.
Kako unaprijediti lokalni razvoj poljoprivrede te podići, ne samo obim, već i konkurentnost domaće poljoprivredne proizvodnje?
PAŠALIĆ: Tržište je otvoreno i mi ne možemo tu puno toga da učinimo. Danas je naprosto nemoguće dogovarati cijene, iako na nivou Bosne i Hercegovine postoje tijela koja su zadužena da se dogovaraju cijene po nekom osnovu, jer to utiče na samo tržište. Mislim da se tržište može zaštiti i osvojiti isključivo kvalitetom i kvantitetom. Dakle, ako imate odgovarajući kvalitet i količine koje mogu da obezbijede redovno snabdijevanje vaših klijenata, to vam je najbolji recept za uspjeh. Naravno da država mora da interveniše u nekim slučajevima, kada se pojavi nelojalna konkurencija. Pitanje zaštite tržišta je pitanje Bosne i Hercegovine, dakle države. Republika Srpska tu, nažalost, nema neki mehanizam koji može da aktivira, ali mi na bh. nivou imamo zakonsku regulativu koja predviđa mogućnost intervencije države u smislu opterećenja uvoza nekih roba koje ugrožavaju domaću proizvodnju, ali do sada ti mehanizmi nisu korišteni. Ja i ovaj put apelujem da mi treba da budemo mnogo smjeliji, jer je važnije da zaštitimo svoje proizvođače, nego da se eventualno zamjerimo nekim strukturama.
Koji su trenutni prioriteti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i koliko se i na koji način u njih uklapaju proizvođači poput ovog kojeg ste danas posjetili?
PAŠALIĆ: Naši prioriteti su da sve više sredstava ulažemo u pomenute kapitalne investicije. Recimo, ako je ovom preduzeću potreba nova sušara, mi bismo morali naći način kako da mu sufinansiramo njenu izgradnju, kao što se radi iz IPA fondova u zemljama koje pristupaju ili su u Evropskoj uniji. Nažalost, naša sredstva su trenutno nedostatna za te namjene, ali mi bismo u narednim godinama, prebacivanjem politike podsticaja sa direktnih plaćanja na kapitalne investicije mogli proizvesti situaciju da podržavamo ovakva preduzeća u nabavci nove opreme, novih linija za pakovanje, novih sušara, silosa… Mislim da bismo ulaganjem u novu opremu, novu mehanizaciju i nove objekte bolje podržali poljoprivrednu proizvodnju, pri tom ne govorim samo o ulaganjima kod prerađivača, nego i proizvođača.
U svim tim promjenama, koliko je lako, odnosno teško mijenjati svijest ljudi da se i oni sami moraju prilagođavati promjenama i modernim tokovima?
PAŠALIĆ: To je veliki izazov i mi tu moramo naći balans, naći mjeru. Ne možemo da provodimo mjere na način da uništimo našeg seljaka, da tako kažem. A s druge strane ne možemo da se bavimo nekim tradicionalizmom, koji je prevaziđen, i moramo da idemo u korak s vremenom. U skladu s tim su neki naši pokušaji da što više mladih ljudi dovedemo u poziciju da oni odlučuju na tom gazdinstvu, a ne isključivo stariji. Zato nastojimo da naša savjetodavna služba – resorno ministarstvo ima sedam kancelarija u Republici Srpskoj i 70-ak ljudi koji rade na terenu, ima što bliži kontakt sa proizvođačima, da im prednosti približe kroz poljske oglede, kroz prezentovanje novih tehnologija konkretno na njivi, a ne na nekom, recimo, video materijalu. I na taj način već vidimo da imamo povećanje prosječnih prinosa, kad govorimo o našim najvažnijim kulturama kao što su kukuruz i pšenica. Promjena svijesti ljudi je nešto što je nužno i na čemu radimo, ali ne možemo očekivati da se to desi preko noći.
