adminProcjene su da će do 2050. godine broj stanovnika na planeti Zemlji dostići 9,7 milijardi. Kako bi odgovorila trendovima rasta broja stanovnika, proizvodnja hrane moraće se globalno povećati za oko 70% u razvijenim zemljama i gotovo 100% u zemljama u razvoju.
Međutim, u državama koje većinu teritorije koriste za poljoprivredu, to je lakše reći nego ispuniti. Prema dostupnim podacima, Velika Britanija koristi 72% zemlje za poljoprivrednu proizvodnju, ali uvozi gotovo polovinu hrane koju troši. Kako bi poboljšale bezbjednost domaće hrane i zaustavile dodatno pretvaranje zemljišta u oranice, zemlje poput Velike Britanije moraju razmotriti nove metode proizvodnje hrane.
Zato je i Svjetska banka u stalnoj potrazi za inovativnim rješenjima koja će nam pomoći da „nahranimo planetu“. Među idejama o kojima se najviše govori su tzv. vertikalne farme.
Ovakav koncept podrazumijeva uzgoj hrane u velikim, zatvorenim prostorima, čije zidove prekrivaju biljke koje se uzgajaju pod LED osvjetljenjem i potpuno zaštićene od vanjskog svijeta. Ove zatvorene farme trebalo bi da budu smještene u gradovima, tako da su dostupne kupcima.
Oni koji podržavaju ovakav koncept razvoja poljoprivrede kažu da je jedinstven, jer se bez upotrebe pesticida mogu proizvesti razne sorte voća i povrća. Dodatna prednost ogleda se u mogućnosti stvaranja posebnih uslova za uzgoj teških sorti, koje je nemoguće osigurati na tradicionalnim farmama. Još jedna prednost vertikalno uzgojene hrane, a vjerovatno i glavni adut, svakako je duži vijek trajanja.
S druge strane, mnogi tvrde da visoki troškovi proizvodnje čine hranu koja se uzgaja u zatvorenim prostorima preskupom za prosječno domaćinstvo. Među značajnijim kritikama unutrašnjeg uzgoja je i energetska isplativost. Kritičari kažu kako bi se fokus poljoprivrede budućnosti trebao usmjeriti na to kako iskoristiti energiju sunca koja ne zagađuje životnu sredinu na inovativnije načine, kao što je bolje korištenje gradskog prostora. To bi, u praksi, značilo uzgajanje hrane u staklenicima na krovovima gradskih zgrada.
Neki od uticaja tzv. vertikalnih farmi na životnu sredinu, tvrde stručnjaci, kompenzovani su kraćim prevozom do domova potrošača, te činjenicom da ovakve farme koriste manje od 1% vode i 1% zemljišta za proizvodnju, u odnosu na tradicionalne farme.
Međutim, još uvijek ne postoji nikakvo neutralno istraživanje koje bi uporedilo ukupni uticaj vertikalne i tradicionalne poljoprivrede na životnu sredinu, što svakako otežava masovniju pojavu tzv. vertikalnih farmi kao rješenja za budućnost poljoprivrede.
