Stočna hranaZarazna agalakcija (ZA) je oblik mikoplazmoze.
Mikoplazmoza kod mliječnih ovaca i koza može dovesti do pojave mastitisa (upale mliječnih žlijezda), artritisa (upale zglobova), keratokonjunktivitisa (ružičasto oko), bronhopneumonije (upale pluća) i pobačaja kod sitnih preživara. To je uzrokovano mikroorganizmom roda Mycoplasma.
Način prenosa bolesti
Bolest se prenosi uvođenjem nosioca u stado koza ili ovaca. Nosioci, životinje koje su hronično zaražene i ne pokazuju simptome, mogu zaraziti druge osjetljive životinje u stadu. Bez simptoma ovce duže vrijeme mogu izbacivati mikroorganizme kroz mlijeko. Period inkubacije kreće se od 1 sedmice do 2 mjeseca.
Studije su pokazale da za razvoj bolesti Mycoplasma spp mora ući u stanice domaćina i prouzrokovati daljnja oštećenja tkiva. Infekcija mikoplazmom može dovesti do subkliničkog mastitisa (bolest je prisutna, ali je nije lako prepoznati) i dalje se razviti u hronične slučajeve.
Bolest se može prenijeti i seksualnim putem. Nosioci asimptomatske bolesti – ovnovi (bez simptoma) predstavljaju problem kada su u pitanju prenos i kontrola širenja bolesti. Stopa oboljevanja inficiranog stada može dostići i do 90%, a smrtnost do 30%.
Simptomi
Stada ovaca i koza mogu imati akutne epidemije ZA, a hronični slučajevi uobičajeni su kod nekih životinja. Upala mliječnih žlijezda (mastitis), keratokonjunktivitis (ružičasto oko) i poliartritis (upala zglobova) najčešći su znakovi ZA.
Kod teško zaraženih životinja, bolest se manifestuje kroz izraženu hromost zbog poliartritisa te vrućim otečenim zglobovima, gubitkom težine i povišenom temperaturom. Bronhopneumonija je često povezana sa visokom stopom smrtnosti kod jagnjadi i jarića kod kojih se javljaju kašalj, gubitak daha i apetita, kao i izražena mišićna slabost. Pobačaj se takođe može često pojaviti u zaraženom stadu.
Dijagnoza
Serološka dijagnoza može potvrditi kliničku dijagnozu. Pouzdana dijagnoza može se postići izolacijom vrste mikoplazme iz mlijeka zaraženih ovaca, ili sinovijalne tekućine životinja s poliartritisom, te iz sekreta očiju i nosa u slučaju ružičastog oka i upale pluća. Obično se koristi ELISA (imunološki test). Primjenjuje se i komplementarni imunobloting test.
Testovi lančane reakcije polimerazom (PCR) mogu se primijeniti u dijagnozi. Post-mortem dijagnoza može se postići izolacijom mikoplazme iz vimena, limfnih čvorova, zglobova i plućnih tkiva. Uzorci se moraju ohladiti na 4°C i brzo se predati u mikrobiološku laboratoriju.
Liječenje
Mikoplazma se može liječiti antibioticima poput tetraciklina, eritromicina, tilozina ili tiamulina. Primjena eritromicina i tilozina može uništiti tkivo koje stvara mlijeko kod sitnih preživara.
Prevencija
Najveći je izazov razviti metode dijagnoze za tačno otkrivanje hroničnih i subkliničkih infekcija te razvoj vakcina za visoku učinkovitost kako bi se spriječila bolest.
Izbjegavajte kupovinu uzgojnih životinja iz nepoznatih izvora. Bolesne životinje moraju biti izolovane od ostatka stada i usmrćene. Primijenite mjere biološke sigurnosti: dezinfikujte obore i onečišćene elemente smještajnog prostora prije uvođenja (vraćanja) zdravih životinja.
Odvojite jagnjad i jariće od zaraženih majki pri rođenju i hranite ih termički obrađenim kolostrumom. Takođe, možete ih nahraniti i pasterizovanim mlijekom, ukoliko je potrebno.
Prije liječenja primijenite kalifornijski test za mastitis kako biste otkrili da li i ovce imaju subklinički mastitis. Primijenite sanitarne mjere i koristite novu iglu za svaku životinju prilikom davanja vakcina.
Piše: Stefan Moravski
