Bolest plavog jezika (BTV) ili kataralna ovčija groznica akutna je virusna bolest uglavnom ovaca, ali i koza, goveda, jelena i divljih preživara.
Javlja se enzootski, u obliku prirodno žarišnih infekcija, a prenosi se insektima koji se hrane krvlju (komarci roda Culicoides, krpelji, grinje).
Raširenost
Istorijski, virus plavog jezika bio je ograničen na tropska i suptropska područja. Međutim, endemska područja danas postoje u Africi, Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Aziji, kao i na Bliskom istoku te ostrvima poput Australije, Južnog Tihog okeana i Kariba.
U mnogim regijama postoji više serotipova. Do izbijanja može doći izvan endemskih područja, ali u većini slučajeva virus ne postoji nakon što hladno vrijeme ubije vektore Culicoidesa.
Zbog globalnog zagrijavanja virus se širi dalje od endemskih područja, tako da se sada pojavljuje i u Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Španiji i Grčkoj.
Ključni simptomi
Virus plavog jezika uzrokuje oštećenje vaskularnog endotijela što rezultuje edemom, zagušenjem, krvarenjem, cijanozom jezika („plavi jezik“), curenjem iz nosa, konjuktivitisom, pobačajem, upalom i nekrozom.
Period inkubacije je 4-6 dana, a tjelesna temperatura životinja zaraženih virusom je između 40,5-42 °C.
Prenos bolesti
Virus se ne može prenijeti između životinja bez prisustva insekata. Incidencija i geografska rasprostranjenost bolesti plavog jezika zavise od sezonskih uslova, prisutnosti insekata i dostupnosti osjetljivih vrsta životinja.
Insekti nosioci vole tople, vlažne uslove, te su najbrojniji i najaktivniji poslije kiše.
Dijagnoza
Klinička slika daje osnovu za postavljanje dijagnoze, ali ne u svim slučajevima, a sigurna dijagnoza postavlja se laboratorijskim dokazivanjem antitijela u krvi. Terapija se ne sprovodi, a kada se utvrdi bolest plavog jezika sprovode se sljedeće mjere:
- Neškodljivo uklanjanje svih zaraženih životinja na zaraženom gazdinstvu bez odlaganja,
- Neškodljivo uklanjanje leševa,
- Vakcinacija u skladu sa posebnim programom vakcinacije.
Ako sumnjate u BTV u svom stadu, prvi korak je kontaktiranje vašeg veterinara. Sljedeći korak je saradnja sa vašim veterinarom na dobijanju uzoraka krvi životinja za dijagnostičko testiranje kako bi se potvrdilo da li su životinje zaražene BTV-om.
Piše: Stefan Moravski