Stočna hranaPitanje iz naslova je vjerovatno lakše postaviti nego na njega dati validan, ili bolje reći ispravan odgovor, ali…
Moglo bi se reći da – jeste.
Šta nas navodi na takav zaključak? Pa, evo nekih detalja koji su presudni…
S obzirom da se sve više ljudi vraća selu, na znatno drugačiji način nego što je to izgledalo prije, recimo, stotinak godina, kada su uglavnom imućni imali tu privilegiju da s vremena na vrijeme odmaraju na svom ili nečijem seoskom imanju, takav stil života danas privlači i sve više mladih ljudi. Odlučni da užurbani život u gradskim sredinama zamijene mirnijim, povučenijim stilom življenja, okruženi prirodom, mirom i tišinom, selo iz godine u godinu postaje sve snažniji magnet za povremene dolaske, ali i krucijalne životne odluke – da upravo ono bude mjesto gdje će mladi parovi, pa i cijele porodice organizovati život.
Upravo u takvim odlukama leži tajna budućeg uspjeha sela. Kroz spoj poljoprivrede i turizma, privrednih grana koje su, svaka na svoj način, danas nezaobilazne, a vremenom se sve više nadovezuju i nadopunjuju. Želja i potreba da se vratimo iskonskom – prirodi i svim ljepotama koje nudi, uslovile su taj napredak, jer čini se da su se ljudi zasitili gradske vreve, gužve, ubrzanog života i danas rado biraju mjesta za odmor gdje se mogu opustiti i uživati u potpuno drugačijoj atmosferi. I krajolicima, mirisima i ukusima.
Seoski turizam bilježi konstantan rast na globalnom nivou. To previše i ne čudi, ako u obzir uzmemo univerzalne trendove kao što su sve veća potreba ljudi da borave u prirodi ili bolje reći da joj se vrate, ali i pojačana briga za njenom zaštitom, shodno sve glasnijim apelima da se zajedničkim snagama više pozabavimo klimatskim promjenama i uticaju koji imaju na čovječanstvo.
Uz to, svjedočimo oživljavanju nekih tradicija i običaja, ne samo zbog održivog razvoja pojedinih mjesta i/ili podneblja, već i zbog potrebe da iskoristimo najbolje od onoga što nude ruralna područja. A ona nude mnogo – počevši od same prirode, preko uživanja u domaćim gastronomskim proizvodima, kao i onima koji se tiču domaće radinosti, čime se poboljšava položaj i razvoj zanatstva.
Ne smijemo zaboraviti da seoski turizam kreira nova radna mjesta i čuva postojeća, pa u njemu leži i dio spasa za usporavanje sve masovnijeg odlaska mladih u gradske sredine, ali i da njegovim razvojem dolazi i do poboljšanja infrastrukturne mreže. Takođe, kroz ekoturizam i etnoturizam, koji su njegovi sastavni dijelovi, dodatno se utiče na očuvanje prirodne sredine te lokalnih običaja, tradicije i kulture.
Agroturizam je najpopularnija djelatnost u okviru seoskog turizma, a podrazumijeva porodična i poljoprovredna gazdinstva koja nude ugostiteljsko-turističke usluge. Svjedočimo svojevrsnom procvatu takvih imanja i na ovim prostorima, čiji su vlasnici svjesni da ljudi iz gradskih sredina žele slobodno vrijeme ponekad provesti upravo na tim mjestima. Uz bogat sadržaj i ponudu, ona postaju magnet za sve veći broj turista.
Oni, po povratku, šire (pozitivan) glas o dobrom smještaju, uglavnom domaćoj hrani i piću, kao i turističkim uslugama poput jahanja, ribolova ili različitih izleta, i tada i drugi požele da sve to dožive. Dolaskom dodatnih posjetilaca, domaćini imaju potrebu da prošire kapacitete i tako se turistička djelatnost dodatno unapređuje, na dobrobit svih.
Aktuelna situacija izazvana pandemijom otvorila je nove mogućnosti za razvoj seoskog turizma. Možda je prilika da svi oni koji se vide u toj djelatnosti upravo sad prostru na sto taj poslovni plan i maksimalno mu se posvete. A možda je i vaša (svijetla) budućnost baš u seoskom turizmu?! Razmislite!
