Stočna hranaKlasična svinjska kuga (KSK), poznata i kao svinjska kolera, je zarazna virusna bolest domaćih i divljih svinja.
Uzročnik je virus roda Pestivirus, porodice Flaviviridae, koji je usko povezan sa virusima koji izazivaju virusni proliv kod stoke.
Prenošenje KSK-a
Najčešći način prenošenja je putem direktnog kontakta zdravih svinja i onih zaraženih virusom KSK. Virus se luči u pljuvačku, nosne sekrecije, urin i izmet.
Takođe, kontakt sa kontaminiranim vozilima, oborima, hranom ili odjećom može proširiti bolest.
Životinje koje su hronični nosioci bolesti (uporno inficirani) možda ne pokazuju kliničke znakove bolesti, ali mogu da izbace virus u izmet. Potomstvo zaraženih krmača može se zaraziti u maternici i virus se može izbacivati mjesecima.
Kada se meso hladi, KSK virus može preživjeti u svinjetini i prerađenim svinjskim proizvodima mjesecima, i godinama kada se zamrzava. Svinje se mogu zaraziti ako jedu svinjsko meso ili proizvode koji su zaraženi KSK-om.
Dokazano je da u dijelovima Evrope populacija divljih svinja može igrati ulogu u epidemiologiji bolesti. Bolest se širila legalnim i ilegalnim prevozom životinja te hranom svinja koje sadrže zaraženo tkivo svinja.
Rizik za javno zdravlje
Ljudi nisu pogođeni ovim virusom. Svinje su jedina vrsta za koju se zna da je podložna.
Klinički simptomi
Bolest ima akutne i hronične oblike i može se kretati od teških, sa visokim smrtnostima, do blagih ili čak nevidljivih.
U akutnom obliku bolesti, u svim starosnim grupama, postoje groznica, gušenje bolesnih životinja, gubitak apetita, slabost, konjuktivitis, zatvor, pa čak i dijareja praćena nestabilnim hodom.
Nekoliko dana nakon pojave kliničkih znakova, uši, trbuh i unutrašnja bedra mogu pokazati ljubičastu promjenu boje. Životinje sa akutnom bolešću uginjavaju u roku od 1-2 sedmice.
Teški slučajevi bolesti izgledaju vrlo slično afričkoj svinjskoj kugi. Sa sojevima niske virulencije, jedina posljedica može biti loša reproduktivna sposobnost i rođenje prasića sa neurološkim oštećenjima, kao što je urođeni tremor.
Dijagnoza
Budući da klinički simptomi nisu isključivi za KSK i jako se razlikuju, za otkrivanje antitijela ili samog virusa potrebni su laboratorijski testovi.
Prevencija i kontrola
Liječenje ne postoji. Ugrožene svinje moraju biti zaklane, a trupla zakopana ili spaljena.
Prva prepreka za sprečavanje pojave KSK-a jeste primjena stroge sanitarne profilaksije, kako je definisano u OIE zdravstvenom zakonu za zemaljske životinje. Dobra komunikacija između veterinarskih vlasti, veterinara i uzgajivača svinja, pouzdan sistem prijavljivanja bolesti i higijenske mjere zaštite domaćih svinja od kontakta sa divljom svinjom su najefikasnije mjere za sprečavanje bolesti.
Kada dođe do epidemije, moraju se pod hitno obaviti mnoge akcije: klanje svih svinja na pogođenim farmama, sigurno odlaganje leševa, prostirke, temeljna dezinfekcija, označavanje zaražene zone, uz kontrolu kretanja svinja, detaljna epidemiološka istraga, sa pronalaženjem mogućih izvora i nadzor zaražene zone i okolnog područja.
U oblastima gdje je bolest endemska, vakcinacija može da spriječi širenje bolesti. Vakcine koje se koriste moraju biti proizvedene u skladu sa OIE standardima za proizvodnju cjepiva. Kada se bolest dovede pod kontrolu, vakcinacija prestaje, uz stalni nadzor.
OIE zdravstveni propisi zemaljskih životinja definišu zahtjeve za zemlju ili zonu koja se smatra bez bolesti. Na područjima bez bolesti primjenjuje se politika otklanjanja, koja se sastoji od ranog otkrivanja, kontrole kretanja, pravilnog odlaganja leševa, čišćenja i dezinfekcije.
Ova politika je dovela do eliminacije KSK-a iz Sjeverne Amerike i većeg dijela Zapadne Evrope.
Piše: Stefan Moravski
