Stočna hranaMikoplazmoza je grupni izraz za zarazne bolesti koje uzrokuju mikroorganizmi zvani mikoplazme.
Postoji niz mikoplazmi koje mogu zaraziti živinu, međutim, tri najbitnije vrste su: Mycoplasma gallisepticum (MG), koja utiče na brojne vrste ptica, uključujući piliće, ćurke i golubove, potom M. synoviae (MS), koji utiče na kokoške i ćurke, te M. meleagridis (MM), koji utiče samo na ćurke.
Hronična respiratorna bolest prouzrokovana Mycoplasma gallisepticum-om je najvažnija uslovna zarazna bolest u farmskoj proizvodnji. Najčešće oboljevaju pilići u tovu i priplodni podmlak, a u hroničnom obliku nosilje priplodnih i konzumnih jaja. Do izbijanja bolesti dovodi sinergističko djelovanje većeg broja faktora iz okoline – prostirke, hrane, prenaseljenosti i niz drugih negativnih pojava. Bolest je raširena i kod nas i u svijetu, nanoseći velike ekonomske štete, naročito u tovu pilića.
Mykoplasma gallisepticum samostalno uzrokuje respiratorno oboljenje kod ćuraka, dok je kod kokošaka prisutna umjerena ili subklinička forma. Međutim, često je prisutna kao jedan od faktora u nastanku bolesti kompleksne etiologije. Interakcija sa različitim respiratornim virusima, E. coli, Haemophilus paragallinarum-om i drugim faktorima je čest uzrok raznih sindroma bolesti. Vakcinalni sojevi IB daju primjetne respiratorne reakcije kod pilića inficiranih Mykoplasma gallisepticum-om, pa je kod ovih ptica potrebno koristiti blaže vakcinalne sojeve.
Bakterija M. synoviae izaziva bolest u zglobovima, kostima i respiratornom sistemu. Nalazi se u cijelom svijetu, a infekcija se može nazvati infektivnim sinovitisom, ptičjom mikoplazmozom, infektivnim sinusitisom i mikoplazmatskim artritisom. Od ekonomskog je značaja, jer infekcija može izazvati pad proizvodnje jaja. Bolest se najčešće vidi kod pilića, a prenošenje se odvija i vertikalno i horizontalno.
Uobičajeni klinički znakovi uključuju hromost, ukočene pokrete i nenormalnu zakrivljenost udova. Pojavljuju se i respiratorni i neurološki znakovi. Kao što je navedeno, čest je i pad proizvodnje jaja.
Preliminarna dijagnoza može se postaviti na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i postmortemskih znakova. Bakterijska kultura, imunofluorescencija, PCR, ELISA ili testovi aglutinacije na dijapozitivu (SAT) mogu se koristiti za definitivniju dijagnozu.
Mycoplasma meleagridis je odgovorna za vazdušni sakulitis i poremećaje mišićno-koštanog i reproduktivnog sistema kod ćurki. Bolest je izraženija kod mladih ptica i javlja se globalno gdje god se ćurke intenzivno uzgajaju.
Prenos je uglavnom vertikalan preko jajeta, ali krpelji, poput vrsta Ixodes, mogu takođe biti prenosioci. Bolest je često subklinička. Vazdušni sakulitis pojavljuje se kao tahipneja, iscjedak iz nosa i kihanje. Problemi s mišićno-koštanim sistemom mogu dovesti do grčeva, oteklina i iskrivljenog vrata.
Bakterije se mogu uzgajati iz uzoraka tkiva ili brisa i identifikovati s PCR ili imunofluorescencijom. ELISA i test aglutinacije dijapozitiva koriste se za serološku dijagnozu.
Šta uzrokuje mikoplazmozu?
Sve ove mikoplazme mogu se prenijeti vertikalno i tako se mogu unijeti u jato preko zaraženih jaja, uključujući i spolni prenos mužjaka sa MM-om. One se mogu širiti kontaktom između ptica te izbačenim respiratornim kapljicama, bilo kao aerosoli ili na opremi, ljudima i okolini. Ptice oporavljene od MG-a i MM-a ostaju nosioci mikoplazmi ili kliconoše.
Prevencija i kontrola
U suzbijanju mikoplazmoza živine može se pristupiti na tri načina: upotrebom antibiotika, imunoprofilaktičnim mjerama i postupcima za iskorjenjivanje infekcije. Radi profilakse, a i terapije mikroplazmoza živine, upotrebljavaju se, sa većim ili manjim uspjehom, različiti antibiotici. Uprkos nalazima laboratorija da veliki broj antibiotika in vitro djeluje na mikoplazme, samo je za manji broj antibiotika u praksi potvrđeno da imaju terapijsko dejstvo. Većina antibiotika djeluje na mikoplazme sprečavajući sintezu proteina.
Programi kontrole su u većini zemalja bazirani na održavanju komercijalnog roditeljskog materijala slobodnog od infekcije. Mycoplasma gallisepticum je sastavni dio Europian Communities Control Directive (90/539/EEC), kojom se propisuju uslovi trgovine u Evropskoj uniji i uvozu živine i priplodnih jaja iz drugih zemalja.
Osnovni principi programa su:
• visok nivo biozaštite roditeljskih jata, sa proizvodnjom na farmama živine jedne starosne kategorije i uz princip sve unutra-sve van,
• rutinski monitoring – serološke probe brzim i specifičnim potvrdnim testovima,
• momentalno klanje inficiranih roditeljskih jata za prevenciju širenja na potomstvo.
Sve su ove mikoplazme osjetljive na nekoliko antibiotika, međutim, za neke su dostupne i vakcine. Održavanje higijene smještajnog prostora je ključno za prevenciju. Dezinficijensi i sunčeva svjetlost, takođe, uništavaju mikoplazme.
Stefan Moravski
