adminNajbolji period za prvo prihranjivanje strnih žitarica je od polovine, pa do kraja februara mjeseca. U praksi, ova agrotehička mjera obavlja se najčeše u dva navrata. Prva prihrana se vrši do kraja februara, kada se biljka već lagano budi iz perioda mirovanja i započinje period vegetacije, dok drugu prihranu radimo 21 do 25 dana nakon prve prihrane. Važno je naglasiti kako nema potrebe da se prva prihrana obavlja previše rano, ukoliko nam prestoje hladni dani sa niskim temperaturama i mrazom. Ukoliko postoji mogućnost, prihrana se može organizovati i u tri „obroka“, međutim u praksi je to zbog velikih površina i nepovoljnih vremenskih uslova često neoizvodivo.
Prvu prihranu je najbolje izvršiti sa mineralnim đubrivom KAN 27 % N (preporuka: Petrokemija Kutina KAN). Prihranu obavljamo ravnomjernim raspoređivanjem đubriva po čitavoj parceli, pri čemu nam je važna kvalitetna granulacija, zbog efikasne aplikacije đubriva. U praksi se ova operacija najčeće obavlja rasipačima različitih kapaciteta, gdje u prvoj prihrani koristimo 200-250 kg KAN-a po jednom hektaru. Potrebno je naglasiti kako se pomenute količine đubriva moraju pravilno i ravnomjerno rasporediti, kako bi biljke što bolje usvojile i iskoristile raspoloživa hraniva iz đubriva. Sa druge strane, prevelikom količinom đubriva u prvoj prihrani možemo izazvati snažan porast nadzemnog dijela biljke, pri čemu nam korijen ostaje plitak (plitko ukorijenjen). To se u kasnijim fazama rasta i razvoja može negativno odraziti na usjev, naročito ukoliko dođe do sušnog perioda jer su kod plitko ukorijenjene biljke šanse za usvajanje dostupne vlage minimalne.
Drugu prihranu je potrebno obaviti sa đubrivom UREA 46 % N (preporuka: Petrokemija Kutina UREA). Ovo đubrivo ima vremenski duže djelovanje po biljku od KAN-a, pa ga zato koristimo u drugoj prihrani, jer je potrebna veća temperatura zemljišta da bi se azot iz ovog đubriva oslobodio i postao pristupačan za gajenu biljku. Najčešća količina prihrane sa pomenutim đubrivom je od 150 do 200 kg po jednom hektaru. U određenim slučajevima UREA se može koristiti i u prvoj prihrani, a to su momenti kada proizvođači koriste mrazno vrijeme kako bi lakše mogli ući u njive sa mehanizacijom. UREA će u ovom slučaju mirovati određeni vremenski period i postaće dostupna za biljke u momentu prelaska iz perioda mirovanja u period vegetacije.
Na kraju, bitno je napomenuti da dobra ishranjenost biljaka azotom u periodu vlatanja povećava broj plodnih cvjetića, čime se utiče na veći prinos žitarice po hektaru. Ako se obavlja i treća prihrana, nju radimo u fazi klasavanja žitarice, ali ona nema preveliki značaj za visinu prinosa, već utiče na porast hektolitarske mase, što je veoma bitno za pšenicu i ječam.
dipl. inženjer poljoprivrede Branko Popović,
Stručni savjetnik za ratarstvo u Rapić d.o.o.
