Kukuruzna silaža predstavlja osnovno kabasto hranivo u obroku goveda. Veoma je bogata ugljenim hidratima i obezbjeđuje 60-70% energije u ishrani goveda.
Kod nas je spemanje silaže postalo trend poslednjih dvadeset godina, gdje skoro sve farme intezivnog uzgoja spremaju silažu, a i veći dio polu intezivnog uzgoja. Međutim, mnogi farmeri nisu dovoljno edukovani pa prave kardinalne greške pri spremanju silaže, pri čemu iste usljed kvarenja izazivaju teške metaboličke poremećaje sa letalnim ishodom. Iz tog razloga moraju se ispratiti svi postupci kod spremanja silaže kako bi proizveli vrhunsku konzerviranu kabastu hranu.
Faktori koji utiču na kvalitet silaže: zrelost usijeva pri košenju (voštano stanje klipa), vremenske prilike, vrsta silo trenča, brzina punjenja, visina košenja i dužina sječenja silo mase, sabijanje mase, način zatvaranja i izuzimanja, dodaci/inokulanti .
Kukuruz se silira u fazi voštane zrelosti zrna, da se suva materija u silo masi kreće od 30-35% iz razloga što tada dobijamo oko 95 % mogućeg prinosa i dobar kvalitet silaže. Ako je vlaga visoka, kukuruz prska (prskavac) i tada zbog nedostatka zrna imamo nisku energiju koja je ključna kod proizvodnje mlijeka/mesa. Sa druge strane, ako je vlaga niska, u tom slučaju kukuruz je prezorio, gdje imamo visok postotak lignina, koji je slabo svarljiv u digestivnom sistemu goveda. Dužina sječenja bi trebala da se kreće između 1,5 do 2 cm da bi silo masa ispunila pravu formu kabastog hraniva. Ako je ispod 1cm, u tom slučaju silaža nije kabasto hranivo i teško se vari, gdje često dovodi do zastoja predželudaca. Ako se sječe dugačko, takva masa se ne može sabiti i dovodi do kvara silaže i samim tim lošeg kvaliteta.
Korištenje bakterijskih inokulanata za pojačanje fermentacije i bolje čuvanje silaže je trenutno široko rasprostranjeno u praksi. Pokazalo se da bakterijski inokulanti značajno smanjuju gubitak suve materije i čine mnogo efikasniji proces homo fermentativne fermentacije. Inokulanti dovode do brzog spuštanja pH i samim tim vrše inhibiciju na patogene sojeve mikroorganizama, a poboljšavaju saprofitne bakterije koje povoljno djeluju na mikrobiotu digestivnog sistema.
Sabijanje silaže možda je i od najveće važnosti jer dovodi do brzog istiskivanja kiseonika iz silažne mase i započinjanje anaerobne faze (bez prisustva vazduha) fermentacije. Istiskivanjem kiseonika iz silažne mase sprječava se rast aerobnih (patogenih) mikroorganizama, kao što su kvasci, plesni, buđ i truležne bakterije, koje loše utiču na sam kvalitet silaže i proizvodne performanse životinja. Gaženje silaže vrši se teškim mašinama, najčešće traktorima bez duplih točkova kako bi imali veće opterećenje po kvadratnom centimetru. Kako bi se silaža adekvatno ugazila, istu treba dobro rasporediti po silo trenču i da debljina ne bude veća od 15-20 cm zbog stvaranja vazdušnih džepova. Foliju treba pritisnuti zemljom, piljevinom, pjeskom, gumama, kako bi se ista „priljubila“ uz silažu.
Preporučuje se korištenje mašina za izuzimanje silaže s rezačima koji odmah i sjeckaju silažu i mogu smanjiti gubitak suve materije. Kod silo-trenčeva, izuzimači silaže ostavljaju vanjsku površinu ravnom bez obzira da li se radi o izuzimanju s gornje ili sa donje strane silo-tornja. Prepuruka je da se dnevno izuzima minimalno 15 cm silaže, a ljeti i više zbog zagrijavanja i prodora patogenih mikroorganizama.
dr Lazar Makivić
Rukovodilac nutricionizma u FSH Farmofit