Stočna hranaU našim odgajivačkim uslovima, kada je riječ o ishrani goveda, strna žita su uglavnom manje korištena u ishrani goveda.
Ona se prvenstveno koriste kao sirovine za izradu smješa koncentrata, a daleko rjeđe u formi silaže. Čak je i u smješama za koncentrate njihovo učešće mnogo manje u poređenju sa kukuruzom. To svakako nije dobro, jer kada se analizira odnos frakcija skroba koje se dominantno razlažu u buragu, zrno strnih žita je u prednosti u poređenju sa kukuruzom.
Uvažavajući ovu činjenicu, idelano je ako su u obrok uključeni i kukuruz i strna žita. To je povoljno ne samo kada se radi o zrnu, nego i ako se razmatra kombinovana ishrana silažom kukuruza i silažama strnih žita. Dominantno učešće kukuruza u obrocima preživara, u našim odgajivačkim uslovima, u velikoj mjeri je posljedica povoljnijih agroekoloških uslova za kukuruz (Grubić i saradnici, 2013).
Shodno rezultatima brojnih istraživanja, a naročito ako se uzmu u obzir podaci o prinosu i hemijskom sastavu, i silaže strnih žita sasvim sigurno mogu da dobiju na značaju u ishrani goveda. Takvo opredjeljenje je naročito prihvatljivo, ukoliko se sagledava u kontekstu čestih suša i visokih temperatura, u periodu sazrijevanja kukuruza za silažu.
U uslovima navodnjavanja, orijentacija na proizvodnju silaža strnih žita bi dodatno dobila na značaju, jer bi strna žita u toj situaciji bila prvi usjev, nakon kojeg može da dođe kukuruz. Na takav način, po jedinici površine, dobija se veći prinos suve materije, zemljište se koristi racionalnije, a moguće je i povećanje broja grla po jedinici obradivih površina.
Ovas (zob) se najviše upotrebljava u ishrani konja, kako zbog ukusa tako i zbog dijetetskog djelovanja na varenje. Konji hranjeni ovsom (zobi) veoma rijetko oboljevaju od kolika i takozvane prazničke bolesti. Odraslim grlima daje se u zrnu, a ždrebadima i starijim konjima prekrupljen. U obrocima za konje koji teško rade, 50% ovsa (zobi) trebalo bi zamijeniti kukuruzom, zbog veće koncentracije energije.
Ovas (zob) se naročito preporučuje u ishrani priplodnog podolastog goveda i bikova za priplod. Smatra se da u ishrani bikova povoljno djeluje na spermatogenezu. Količina ovsa (zobi) u smjesama za telad je do 15%, a za tov junadi od 35%.
Može se davati i priplodnim ovcama do15% u smjesi, jagnjadi do 10% i grlima u početku tova, s tim što sa odmicanjem tova treba smanjiti njegov udio u obroku. Običan unos najčešće se ne preporučuje za ishranu živine zbog toga što prouzrukuje probleme u varenju hrane. Međutim, pokazalo se da uključivanje ovsa (zobi) u obroke za tovne piliće u količini od 10-15% doprinosi bržem oporavljanju i smanjenju pojave kljucanja perja i smanjenje kanibalizma.
Može da se daje i suprasnim krmačama do 25% u obroku, krmačama u laktaciji do 15%, prasadima na sisi do 6%, a prasadima po zalučenju do 10%, te grlima u tovu i priplodu do 15%. Međutim, treba znati da ovas dovodi do stvaranja mekše masti u odnosu na ječam i kukuruz, zbog čega se dobija slanina lošijeg kvaliteta.
Pšenicu je najbolje davati pomiješanu s drugim žitaricama (ječam, kukuruz…). Konjima se mora davati pomiješana sa zobi i voluminoznom krmom radi sprečavanja kolika. Ne smije se dati više od 3 kg/d.
Skrob i šećeri pšenice se brzo i obimno fermentiraju (90%) u buragu te su dobar izvor fermentirajuće energije za mikroorganizme i dobra nadopuna krmiva sa brzo razgradivim proteinom kao što su paša, trave i mahunarke sa oranica, neproteinski izvori azota. Povisuje sadržaj proteina u mlijeku, ali velike količine mogu izazvati acidoze u preživara.
Peradi je najbolje davati cijelo zrno pšenice ili samljeveno na 4 mm, ovcama se daje cijelo zrno pšenice. Pšenica (min 10%) povisuje čvrstoću peleta. Daje se u smjese do 40% govedima, do 50% rasplodnim i svinjama u rastu te 50-65% peradi.
Energetska vrijednost ječma je 92-96% što ga čini trećim energetskim krmivom za perad i svinje. Suva materija ječma sadrži 55-60% skroba, ali i 5-6% ili dvostruko više vlakana nego ostale žitarice, ali još uvijek visoke probavljivost organske materije – 81%.
Skrob ječma je visokofermentativan (90%) u buragu, pa je odlična dopuna krmivima bogatim brzo razgradivim proteinom te pospješuje proizvodnju mliječnog proteina i rast preživara. Ječam je bolja hrana za svinje nego za perad, posebno mladu zbog 4-9% beta glukana, a za suše zbog prisilnog sazrijevanje zrna njegova koncentracija može narasti na 12-15%.
Daje se brojlerima do 20% u smjese. Ostale životinje, na primjer svinje, mogu dobijati ječam kao jedini izvor energije, ali ga je bolje miješati s drugim žitaricama. Kravama se ne daje više od 6-8 kg ječma na dan.
Tritikale se u ishrani domaćih životinja koristi na više načina. Zrno, zahvaljujući visokom sadržaju ukupnih proteina i ugljenih hidrata, služi za pripremanje koncentrovane stočne hrane. Nadzemna biomasa koristi se kao voluminozna hrana za preživare.
Hranljiva vrijednost zrna je na nivou pšeničnog, uz konstataciju da ima neznatno više aminokiseline lizina. Proteine tritikala, kao i ostalih zrna žita, preživari i nepreživari lako vare i apsorbuju. Zrno tritikala se prvenstveno koristi za ishranu svinja, živine, raznih kaveznih ptica, ali i preživara – konja, glodara, kao i kućnih ljubimaca, te za biljojedne vrste riba u ribnjacima i za dohranu različitih vrsta divljači u lovištima za vrijeme zimskog perioda.
Piše: Jelena Vučenović
