Mikotoksini u mliječnom i tovnom govedarstvu

Mikotoksini su sekundarni metaboliti gljivica (plijesni), koji su stalno prisutni u prirodi, a pod odgovarajućim uslovima imaju potencijal kontaminirati gotovo sva hraniva koja se koriste u mliječnom i tovnom govedarstvu. Izuzetno je teško utvrditi kada mikotoksini uzrokuju loše zdravlje i performanse kod gajenih životinja. Neki se mikotoksini mogu lako identifikovati, kao npr. zearalenon, koji pretežno utiče na reprodukciju, te druge vrste koje uzrokuju akutnu intoksikaciju (trovanje) i drastične promjene u proizvodnji mlijeka i mesa, kao i zdravstvenom statusu životinja. Toksini koje je najteže identifikovati javljaju se kada hrana sadrži niske koncentracije mikotoksina, pri čemu bolest nastupa u subkliničkoj formi, odnosno ne ispoljava kliničke znakove oboljenja, te farmer, a ponekad i veterinar ne znaju o kojoj se bolesti radi. Prisutnost mikotoksina u hrani često je povezana s povećanjem incidencije metaboličkih poremećaja kao što su ketoza, zaostajanje posteljice, dislokacija sirišta, mastitis, metritis, šepavost, povećan broj somatskih ćelija i samim tim manja manja produkcija mlijeka i dnevni prirast, ako se radi o tovnim grlima.

Mikotoksini najčešće djeluju kroz četiri primarna mehanizma:

  • smanjen unos ili u potpunosti odbijanje hrane,
  • smanjena apsorpcija hranjivih materija,
  • narušen hormonski status,
  • narušen imuni sistem.

Utvrđivanje uticaja mikotoksina na proizvodnju životinja ograničeno je zbog težine postavljanja dijagnoze. Simptomi su često nespecifični i mogu biti posljedica progresije učinaka, što dijagnozu čini teškom. Budući da su stalno prisutni na farmi, mikotoksini su potencijalna prijetnja čak i na onim mliječnim i tovnim farmama koje imaju odličan menađžment.

Životinje mogu biti izložene i visokim i nižim pojedinačnim koncentracijama mikotoksina koji se mogu konzumirati tokom dužeg vremena. Važno je napomenuti da kumulativna prisutnost više mikotoksina, takozvana sinergija mikotoksina, u niskim koncentracijama može imati jednak učinak kao i jedan visoko koncentrovani mikotoksin. Mikotoksini se unose kontaminiranom hranom i često se ne otkrivaju sve dok ne počnu uticati negativno na životinju, a tada je ponekad već kasno. Proizvođači bi trebali pratiti količinu prisutnosti mikotoksina u hrani, a mjekare u mlijeku.

Kako držati mikotoksine (Aflatoksin) pod kontrolom?

Nakon što je utvrđena prisutnost mikotoksina (Aflatoksina) u hrani za životinje, preporučuje se primjena Farmofit adsorbenta mikotoksina (Mycoguard +) u količini od 2 kg/t hrane. Isti će smanjiti potencijal mikotoksina, na način da će ih vezati za sebe i putem fecesa izbaciti van. Pri tome,  neće vezati makro i mikro minerale, koji su neophodni za mnoge fiziološke procese. Naša peporuka da se adsorbent Mycoguard + koristi stalno u hrani za životinje kako bi imali odlične proizvodne rezultate (mlijeko, meso), zdravstveni status i dobru reprodukciju.

dr Lazar Makivić

Rukovodilac nutricionizma u FSH Farmofit

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You May Also Like